2014-03-18

Hrvatski bi sabor trebao izravno proglasiti Zorana Milanovića redovitim članom HAZU-a?

Autor: Josip Pečarić               Datum: ponedjeljak, 17. ožujka 2014. u 18:55

Prema reagiranju izraelskog veleposlanika, vidljivo je koliko će Milanovićevo otkriće silno utjecati na svjetsku povijest, bez obzira što mnoga reagiranja pokazuju nerazumijevanje Milanovićevog otkrića

Zapravo je nevjerojatno koliko imamo puno sjajnih kandidata za HAZU. Spomenuo sam ministra policije zbog njegovog izuzetnog doprinosa proučavanju šizofrenije. Ali pored te kandidature za Razred medicinskih znanosti, moramo naglasiti da bi i on mogao biti kandidat i zbog doprinosa dokazivanju genocidnosti hrvatskog naroda. Dovoljno je pogledati divovsku borbu koju njegova, tj. naša policija vodi protiv pozdrava ZA DOM SPREMNI! Na žalost, mnogi nemaju razumijevanja za tu divovsku borbu, kao što pokazuje sam naslov članka na portalu Dnevno.hr, 18. 02. 2014.: Tko kaže da ne rade svoj posao? Policija na Thompsonovom koncertu poskidala s obožavatelja majice s natpisom 'Za dom' i poslala ih polugole kući! Naime, Policija je na Thompsonovom koncertu u Kutini privela četiri posjetitelja s neprikladnim odjevnim predmetima kao što su majice na kojima je pisalo "Za dom spremni", "NDH" i "Hrvatska U srcu", s jako istaknutim U. Majice su oduzete, obožavatelji prekršajno prijavljeni i polugoli poslani kući. Umjesto da se dive spremnosti naših policajaca i njihovom ministru na tom portalu samo podrugljivo kažu:

Hrvatski policajci pošteno zarade plaću i čuvajući badnjačke kolone u Borovom selu, a nešto više znoja prolio je policajac koji je pretukao maloljetnog branitelja i logoraša zbog čega je sigurno predložen za povišicu. Zaključak: policija radi svoj posao.

S druge strane, ima i onih koji su svjesni ozbiljnosti kanidature ministra Ranka Ostojića za HAZU (spomeni i njegove zasluge u kulturi jer je policija privela glumicu, ravnateljicu Male scene, Vitomiru Lončar na obavjesni razgovor) pa pokušavaju umanjiti njegove izglede. Tako Marjan Bošnjak (Dnevno.hr, 19. 02. 2014.) daje nekoliko fotografija zgrade u Zagrebu na kojoj se nalazi velika tabla s riječima 'ZA DOM'. To je zgrada u Ilici 421, a kao što znate, Ilica je najduža ulica u Zagrebu i jedna od najprometnijih. Bošnjak kaže:

U Zagrebu živim već deset godina, i mogu posvjedočiti da se taj natpis s riječima 'Za dom' nalazi na toj zgradi već punih deset godina, a vjerojatno i duže.

Natpis 'Za dom' u Ilici, pored kojeg svakoga dana prolaze tisuće građana, očito nije sporan vlastima, jer da je sporan, on bi bio uklonjen.

Međutim, za naše razmatranje itekako je značajan sljedeći dio iz njegova teksta:
Medijsku hajku protiv Josipa Šimunića prvo je pokrenula državna televizija čiji je sadašnji ravnatelj Goran Radman bivši član Centralnog komiteta komunističke partije Hrvatske, i suradnik Jugoslavenske kontraobavještajne službe (KOS). Glavna urednica HRT u to vrijeme bila je hrvatska srpkinja Mirjana Rakić, također bivši član SKJ i suradnica KOS-a.

Naime, nesvjesno nas Bošnjak upozorava da je za otkriće ministra Jovanovića o višestoljetnom Ustaštvu u Hrvata itekako zaslužan i Goran Radman!

Zapravo, dojam je da se ministri Jovanović i Ostojić nadmeću za mjesto u HAZU upravo na pitanju pozdrava ZA DOM SPREMNI. Tako na Dnevno.hr, 24. 02. 2014. nalazimo tekst Snježane Vučković iz koga je opet vidljivo kako hrvatsko sudstvo ometa naše ministre u njihovoj plemenitoj nakani u dokazivanju stoljetnosti ustaštva hrvatskog naroda:

Policiju je tada dodatno i zasmetao grb ove domoljubne organizacije na kojem stoji natpis "Za dom spremni". Iz Croatoruma su prilikom uhićenja poručili kako je situacija apsurdna s obzirom da je riječ o grbu s natpisom "Za Dom spremni" koji je još prije dvije godine uredno registriran u Uredu državne uprave i dio je službenog statuta Croatoruma.

"Dvije godine taj pozdrav nikome nije smetao, prošao je državnu upravu i sada zbog njega uhićuju", kazali iz Croatoruma.

Koliko god je očito koliko su velike zasluge naših ministara, to nas nikako ne treba pokolebati u tome što smo dali prvenstvo Predsjedniku Vlade kao mentoru u odnosu na ministra Jovanovića. Isto se, očito odnosi i na ministra Ostojića. Ali ipak treba posebno naglasiti njihovu svestranost. Kao i Ostojić i Jovanović se iskazao u nizu drugih disciplina za koje bi također mogao bti izvrstan kandidat za HAZU. Sjetimo se npr. njegovih zasluga u borbi protiv nakaradnog hrvatskog, a za povratak hrvatsko-srpskog jezika; njegove borbe za uvođenje rodne teorije. Posebno se treba sjetiti njegovog doprinosa pravnoj znanosti kroz divovsku borbu s nestručnjacima iz Ustavnog suda RH.

Slično je i s prof. dr. sc. Ivom Goldsteinom koji je stručnjak i za hrvatski jezik i u pravnim znanostima. Meni je posebno drag Goldsteinov doprinos u kaznenom pravu. Naime, on je svojevremeno uveo i poseban oblik antisemitizma za koji bi se trebalo krivično odgovarati, a to je kada netko napada njega! Međutim, oduševio me je nastup našeg poznatog odvjetnika Željka Olujića u Oluji. Naime, u toj emisiji on je kazao da je odvjetnik velikog hrvatskog redatelja Tonćija Vrdoljaka koga je tužio prof. dr. Ivo Goldstein. Naime, i Vrdoljak je, sličnom meni u spomenutom pismu Akademiji, negdje citirao što je o Goldsteinu napisao profesor Brandt. Gol dstein ga je tužio sudu! Kao što znate u drugom nastavku (7Dnevno, 14. 02. 2014.) dao sam djelove svoga pisma akademicima ("Goldsteinova prijevara") u kome sam citirao samog Goldsteina koji se u Glasu Koncila od 15. prosinca 2002. pohvalio kako je ponosan što ga je prof. Brandt u toj istoj knjizi svrstao u društvo poznatih povjesničara o kojima je također pisao u toj knjizi. U tom pismu sam to komentirao, a prenio i u spomenutom tekstu:

Dakle, Goldsteina u toj knjizi prof. Brandt uopće ne spominje, ali je Goldstein ponosan što ga je prof. Brandt u toj istoj knjizi svrstao u takvo društvo. Je li tu netko lud, ili ...
Očito, odgovor na to moje pitanje dat će hrvatski sud, a to je također velika zasluga prof. dr. sc. Ive Goldsteina. Bez njega hrvatski pravni stručnjaci nikada ne bi ni razmatrali jedno tako itekako značajno pitanje za hrvatsku pravnu znanost. Naravno, pri tome se ograđujem od svake mogućnosti da bi taj sud prosuđivao na način sutca Merona. Duboko sam uvjeren da će pobijediti nerazumna pravna znanost predsjednika Josipovića. Da, Meron bi sigurno tvrdio da je nerazumno ponašanje hrvatskog veleposlanika, ali da Josipović misli na tako nazadan način sigurno ne bi Goldsteina poslao u Pariz, zar ne?

Jedan čitatelj mi piše kako je poslao prvi iz serije ovih tekstova našem veleposlaniku u Pariz. Iako se u tom tekstu spominje njegova knjiga Croatia, A History Veleposlanik ga je uputio na drugu knjigu(!?):
Molim Vas da pročitate moju knjigu "Hrvatska 1918-2008" (Zagreb, 2008) i vidite što tamo stoji.

Čitatelja je na to poslao Veleposlaniku kritiku te knjige koju je napisao dr. sc. Vladimir Geiger. To mi je doista bilo sjajno jer je ta knjiga odigrala veliku ulogu u izboru Goldsteina za veleposlanika. Naime, to očito slijedi iz onoga što je dr. Geiger opisao u Hrvatskom slovu, 4. lipnja 2010.

Nakon što sam napisao osvrt na njegovu knjigu Hrvatska 1918 - 2008. (Vijenac, Časopis za suvremenu povijest, Review of Croatian History), Goldstein mi je u lice izrekao pregršt izabranih gadosti i psovki, kako vjerojatno i nalaže njegov strukovni i društveni položaj, i ponajprije kućni odgoj. Koliko mi je poznato, nisam usamljen. Goldstein se nimalo ne libi pozivati na svoja mnogobrojna poznanstva i medijske i političke veze, a i hvaliti se svojom nezaobilaznošću i svekolikim "utjecajem". Jednostavno rečeno, svi oni bezobraznici koji ne misle kao Goldstein ili, pak, iznose stajališta koja mu se ne sviđaju ili, još gore upozoravaju na njegove pogreške i kritički se izjašnjavaju o njegovom radu – imati će problema. U svojoj uljuđenosti Goldstein ne bira riječi različitih, više nego li slikovitih, pogrda i prijetnji koje upućuje svima onima koji ne djeluju i misle kao on. Pitam se je li za navedeno nekoga kod nas uopće i briga?

Kako bilo da bilo, u nestrpljivom sam očekivanju novih Goldsteinovih uradaka.Međutim, ne smijemo zaboraviti da se i Predsjednik Vlade iskazao u mnogim poljima pa ta njegova sjajna dostignuća već nazivaju zoranizmima

( http://www.politikaplus.com/novost/93174/zoranizmi-prisjetite-se-svih-bisera-zorana-milanovica-moze-li-nas-jos-uvijek-sokirati).

To posebno naglašava i povjesničar dr. sc. Ante Birin (Beskrajno nerazuman čovjek!, Hrvatski tjednik, 06. 02. 2014.) ukazujući kako tu ima jedan mali nedostatak koji se očituje u tomu što nikakva pozornost pritom nije pridana osebujnim interpretacijama osoba i događaja iz suvremene hrvatske povijesti koje bi svojom istinoljubivošću i nepristranošću postidjele i brojne domaće povjesničare. Prošotjedni govor predsjednika Vlade u Hrvatskom saboru prigodom obilježavanja Međunarodnoga dana sjećanja na holokaust u tom pogledu ipak nadmašuje sve njegove dosadašnje izjave koje, prije negoli se vratimo na sam govor, ipak zaslužuju biti spomenute kako bi i one najokorjelije nevjerne Tome uvjerili da predsjednik Vlade zaslužuje počasni doktorat znanosti iz znanstvenoga područja povijesti.

Moguće je vjerovati je da će mu ga SANU u najskorije vrijeme svakako i uručiti. Prisjetimo s, međutim, nekih hvalevrijednih, prosvjetiteljskih izjava Zorana Milanovića. Slaveći 2OO8. godine u Srbu nekadašnji Dan ustanka, Milanović, tada još predsjednik oporbenoga SDP-a, podsjetio nas je kako je tada iskazano zajedništvo Hrvata i Srba bilo 'čvrst temelj koji je omogućio da se narod digne protiv režima koji je dijelio ljude prema vjeri i naciji'. Ne dijeleći ljude prema vjeri i naciji, ti su 'antifašisti' ustanici u ljto 1941. godine, u svome krvavom pohodu ipak pobili i protjerali hrvatsko i muslimansko stanovništvo koje im se našlo na putu (od Brotinje i Boričevca do Vrtoča i Lastve i mnogih drugih mjesta 'oslobođenih' tom prigodom).

Nekoliko godina kasnije, neposredno pred posljednje parlamentarne izbore, Milanović nas je pak podučio kako je Josip Broz Tito doduše 'vladao nedemokratski' (zanimljiv eufemizam za diktatorski način vladanja koji očito ispada tolerantnijim od 'autokratske' vladavine prvoga hrvatskog predsjednika F. Tuđmana), ali da je 'zaslužan što su Istra i Rijeka dio Hrvatske' (za razliku od Boke kotorske Srijema koji su zbog njega prestali biti dio Hrvatske), 'kao i za' Ustav koji je omogućio osamostaljenje naše zemlje' (u vezi s čime ostaje nejasno zbog čega je u Domovinskome ratu svoj život izgubilo gotovo 15.OOO ljudi.

Naravno, ne treba zaboraviti niti vrijednosti hrvatskoga 'antifašizma' čije jesudionike, prigodom obilježavanja Dana antifašističke borbe, dana 22. Lipnja 2O12. godine, predstavio kao savez 7 dobrih ljudi koji su pružili otpor lošima'. Te loše je u proljeće 1945. godine, valjda zbog njihove nepopravljive zloće, snašla zaslužena kazna koju su te naše 'dobričine', za dobrobit cijeloga čovječanstva, spremno i predano izvršile.

Znamo da je pitanje odjeka nekog znanstvenog istraživanja značajan kod izbora u HAZU. A odjek otkrića Predsjednika vlade je očito izuzetan i potpuno ga kvalificira za novog akademika. Po reagiranju izraelskog veleposlanika vidljivo je koliko će Milanovićevo otkriće silno utjecati na svjetsku povijest, bez obzira što mnoga reagiranja pokazuju nerazumijevanje Milanovićevog otkrića.

Što se tiče usporedbe Goldsteinovog i MIlanovićeva doprinosa to će nam ponajbolje objasniti jedna tvrdnja s kojom sam 2002. godine završio svoj feljton u Hrvatskom slovu (10 nastavaka). Naime upozorio sam da Goldsteini tvrde kako su za genocide nad Židovima svugdje u Europi krivi Nijemci, osim u NDH gdje su za to bili mnogo krivlji Hrvati. A vidimo kako je Milanović otkrio da su ustaše tj. Hrvati prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije!

Zato, ako već nema mjesta za obojicu, jasno je da je Milanovićevo otkriće genijalno i HAZU ne smije sebi dopustiti da on nije akademik! Osim toga, Milanoviću se kao mentoru mogu dobrim dijelom pripisati i znanstvena otkrća njegovih suradnika Jovanovića, Ostojića...

Problem može biti u tome što akademici, takvi kakvi jesu, mogu pogrješno protumačiti to što je Milanović u svezi s Jasenovcem spomenuo samo bjegstvo iz logora (uz spominjanje genocida prije napada na SSSR) kao neiranje onoga što je nepobitno potvrdila FIFA – od 597,000 stradalih u Jugoslavije tijekom II. Svjetskog rata (popis iz 1964.) čak 700.000 je pobijeno u Jasenovcu! Drugim riječima, mogu pomisliti da je on svojim nastupom dao podršku postaci museja u Wansee-u, gdje nema logora u Jasenovcu, a ima logora na beogradskom Sajmištu! Čak ne bi mogli puno im ni zamjeriti, jer je i Vidmarović u pismu izraelskog veleposlanika osjetio kritiku hrvatskom narodu na koji se, doduše indirektno, baca sjena antisemitizma. Zapravo, kao da i sam izraelski veleposlanik na pristojan način jupozorava na nacionalistički karakter Milanovićeva govora. A kao hrvatskom nacionalisti ona mu i nije mjesto u HAZU, zar ne?

Zbog toga, a i poučeni Goldsteinovim primjerom na prošlim i sadašnjim izborima, možda bi se moglo zaobići nepouzdane akademike. Da, Hrvatski bi sabor trebao izravno proglasiti Zorana Milanovića redovitim članom HAZU, zar ne?